3. Akustična detekcija
Ovo je pasivna i jeftina pomoćna metoda otkrivanja-.
Princip: kada dron leti, njegovi motori i rotori emitiraju jedinstvenu visoko{0}}frekventnu buku (zvuk brujanja). Sustavi akustičke detekcije hvataju ovaj zvuk korištenjem više -nizova mikrofona visoke osjetljivosti.
Način rada:
Nakon što mikrofonski niz primi zvučni signal, sustav izračunava smjer izvora zvuka prema vremenskoj razlici zvučnog vala koji dopire do različitih mikrofona.
Uspoređujući ga s bibliotekom uzoraka zvuka, sustav može identificirati odgovara li zvuk poznatom modelu drona.
Prednosti: Pasivna detekcija, potpuno nevidljiva, ne podložna elektroničkim protumjerama i sposobna detektirati dronove koji ne emitiraju radio signale.
Nedostaci: Kratak domet detekcije, vrlo osjetljiv na smetnje izazvane pozadinskom bukom iz okoliša (kao što su promet i vjetar) i relativno niska točnost pozicioniranja.
4. Fotoelektrična/infracrvena detekcija
Ovo je više alat za "potvrdu" i "identifikaciju" nego početna metoda otkrivanja.
Načelo: koristi kamere visoke-razlučivosti (vidljivo svjetlo) i infracrvene termalne slike (toplinski senzor) za vizualnu potvrdu i praćenje otkrivenih sumnjivih ciljeva.
Način rada:
Kada druge metode detekcije (kao što je radar) otkriju sumnjivu metu, sustav automatski kontrolira gimbal kako bi okrenuo optoelektronički uređaj prema meti.
Operateri mogu vizualno vidjeti izgled drona, model i nosi li teret (kao što je eksploziv) putem-video feeda u stvarnom vremenu.
Prednosti: Pruža najintuitivniji i najpouzdaniji dokaz za identifikaciju cilja.
Nedostaci: u velikoj mjeri pod utjecajem vremenskih uvjeta i uvjeta osvjetljenja (kao što su magla, izmaglica i noć), ograničeno vidno polje, neprikladan za -početna pretraživanja velikih razmjera.
Sažetak i praktične primjene: U praktičnim sigurnosnim sustavima, za postizanje optimalnih rezultata detekcije, obično se koristi pristup spajanja više-senzora umjesto oslanjanja na jednu tehnologiju.
Tipični proces detekcije i identifikacije dronova je sljedeći:
Početno upozorenje: detekcija radara ili radijskog spektra najprije otkriva sumnjive mete na daljinu ili one koji su upravo ušli u zonu zabrane{0}}leta i daje njihovu približnu lokaciju.
Identifikacija cilja: detekcija radijskog spektra analizira signal za identifikaciju modela drona; istovremeno, sustav vodi optoelektroničku platformu do lokacije mete.
Vizualna potvrda: Jasna slika mete snima se elektro{0}}optičkom/infracrvenom kamerom. Operater ili algoritam za prepoznavanje slike pomoću umjetne inteligencije zatim izvodi konačnu potvrdu kako bi odredio svoj specifični model i potencijalnu prijetnju (npr. nosi li sumnjive predmete).
Precizno pozicioniranje i praćenje: Fuzija podataka iz više metoda detekcije omogućuje precizno pozicioniranje drona i njegovog operatera, podržavajući naknadne legitimne i ovlaštene protumjere (npr. policija koja koristi ometače ili navigacijske mamce).
Ukratko, tehnologija otkrivanja bespilotnih letjelica složen je sustav koji integrira više tehnologija kao što su radio, radar, akustika i optika. Njegova temeljna svrha je postići pravovremenu detekciju, točnu identifikaciju i precizno pozicioniranje neovlaštenih dronova bez ometanja normalnog elektromagnetskog okruženja, čime se osigurava sigurnost zračnog prostora.